Astronomi amateri na vrhu jednog brda posmatraju svojim dalekozorima noćno nebo. Odjednom ih zabljesnu farovi policijskog automobila. Policajci izlaze začuđeni pitajući što se to odvija na vrhu brda u mraku.
Zbunjeni astronomi pokušavaju objasniti: «Znate, mi smo astronomi, mi gledamo zvijezde... « Odjednom onaj drugi policajac kaže svom kolegi: «Pusti ih, to su oni što pišu horoskope!»
Ovaj događaj nažalost nije izmišljen – u jednom našem hrvatskom gradu on se zaista i desio potkraj prošlog stoljeća. Nije za zamjeriti nikome – u vrijeme kada se astrologija još koprcala da se održi na ovom području, nije bilo nemoguće pobrkati astronomiju i astrologiju. Čak i danas, kada je astrologija gotovo postala dio opće kulture, ta mogućnost još uvijek postoji.
Sjetimo se prvih pokušaja televizijskih prezentacija astrologije. Bile su to kontakt-emisije u kojima su se redovito sučeljavali astronomi i astrolozi. U jednoj od takvih emisija akademik V. Paar izjavio je da astronomija za svoj razvoj ima zahvaliti upravo astrologiji. Astrologija se morala razvijati kao sredstvo koje će vladare održati na vlasti, a to bez astronomskih podataka ne bi bilo moguće. Tako su astronomija i astrologija međusobno stoljećima gurale jedna drugu naprijed, dok se jednog dana nisu jedna drugu potpuno izgurale sa zajedničkog kolosjeka.
Da malo pojasnimo. Astronomija je znanost o udaljenim objektima na nebu: Mjesecu, Suncu, planetama, zvijezdama. Astronomija kao grana fizike nastoji objasniti strukturu i procese koji vladaju u tom makrosvijetu. Astrologija sa druge strane nastoji predvidjeti utjecaje tih udaljenih objekata na naš život, ako postoji. Kažem «ako postoji» jer za sada ne postoji zadovoljavajuće fizikalno objašnjenje o tom utjecaju, iako će svaki astrolog reći da postoji. Zato astrologija i nije deklarirana kao znanost, već jednostavno kao umijeće predviđanja, poput I Chinga, Tharot karata, geomantije ili numerologije.
Iako pristupom tako udaljeni, astrologija i astronomija crpe osnove iz istih izvora – dinamike gibanja planeta oko Sunca odnosno rotacije Zemlje. Njihova sličnost je samo povijesno determinirana – u vrijeme svog ranog razvitka bile su stopljene u isto znanje a moguće je i da su nastali istovremeno.
Možemo reći da su astrologija i astronomija dvije stare dame koje su od rođenja relativno dosta dugo zajedno koračale kroz povijest. A onda su se razišle. I danas gotovo da više i ne razgovaraju, poput dviju međusobno posvađanih sestara.
Tako astrologija i astronomija, osim što ih proračuni putanja planeta povezuju, danas nemaju ništa zajedničko. Od znanosti je možda astrologiji mnogo bliskija psihologija, jer rezultati astroloških konzultacija prilično naliče psihoanalizi.
Čak i ako ova dva pojma promotrimo etimološki, dolazimo do vrlo zbunjujućeg rezultata. Riječ astrologija dolazi od grč. aster što znači zvijezda, i grč. logos što znači znanost, riječ ili misao. Riječ astronomija također se sastoji od riječi aster i riječi nomos, što znači mjerenje. U najgrubljem prijevodu astrologija je znanost o zvijezdama, a astronomija «mjera» za zvijezde. Ispada da je astrologija jedina »logija» koja nije tako prihvaćena, a znanost pod nazivom astronomija ustvari umijeće mjerenja velikih udaljenosti! Kao da su sestre, nakon što su se rastale, zamijenile svoje identitete.
Međutim, nije jedinstven slučaj u povijesti da se astronom ujedno bavio i astrologijom. Kao da se ljudski um sklon dijalektičkom pristupu nastojao nadići iznad paradoksalnih povijesnih okolnosti. Da ne spominjemo možda najpoznatijeg predstavnika iz ove skupine, Ptolomeja, koji je živio još u vremenima kada su dvije sesetre još hodale rukom pod ruku. Ptolomej je ujedno začetnik geocentrične teorije u koja se vrlo dugo zadržala u astronomskoj javnosti kao jedino znanstveno obrazloženje nebeskog gibanja, a ujedno i pisac Tetrabiblosa, prvog astrološkog udžbenika.
Nešto bliže našem dobu, u vremenima kada su sestre već bile posvađane, nalazimo još jednog člana astrološko-astronomskog kluba: Johana Keplera. Možda je manje poznato da je Kepler, astronom koji je na temelju Bracheovih podataka došao do poznata tri zakona o gibanju planeta oko Sunca, ujedno preživljavao baveći se astrologijom. Ustvari, ono po čemu je danas poznat bila su njemu sasvim usputna otkrića, do kojih je došao želeći uspostaviti analogiju između gibanja planeta i pet idealnih geometrijskih tijela. Kepler je na temelju svoje hipoteze razvio svoj individualni pristup astrologiji, oko kojeg je vodio raspravu sa tadašnjim cijenjenim alkemičarem Robertom Fluddom. Manje se isto tako zna izvan astroloških krugova o njegovim doprinosima i unapređenjima astrologije, kao što su npr. Keplerovi aspekti.
Zatim, poznato je i da se Isaac Newton također zanimao za astrologiju. Kada mu je jedan znanstvenik to predbacio, on mu je odgovorio: »Šutite, kolega, ja sam to područje proučavao, a Vi niste!»
Uz takve čudne podudarnosti, astronome koji se bave astrologijom i astrologe koji ulaze u legendu kao astronomi, postavlja se pitanje zašto su sestre i dalje posvađane? Živimo u vremenima kada molekularni biolozi tvrde u sredstvima javnog informiranja da jedan pravi znanstvenik više po svom stavu naliči umjetniku nego zanstveniku. Ako upoznamo nekog astronoma, gotovo ćemo sigurno steći dojam da ovaj zvijezde zaista smatra živim bićima. Gdje onda treba povući granicu?
Možda granice niti nema. Ako malo razmislimo, bit će nam jasno da ni astronomija ni astrologija ovako odvojene jedna od druge nisu cjelovite. Proučavanje asteroida i crnih rupa u astronomiji ili astrofizici nema smisla ako neki od tih objekata ne može nekako naškoditi čovječanstvu. Puka znatiželja i težnja za nečim dalekim i egzotičnim ne pobuđuje zanimanje. Astronomi tako spadaju u kategoriju čudaka koji se ne bave ničim što bi izravno koristilo ljudskom društvu, čime je astronomija zakinuta nedostatkom humanističkog aspekta. Sa druge strane, astrologija je nipodaštavana od znanstvene javnosti jer nema znanstvenog utemeljenja. Zbog toga je prilično teško razlikovati stručnjaka od šarlatana, a umijeće sa tisućljetnom tradicijom često biva pomaknuto na margine čarobnjaštva, šunda ili mistične zabave. Bliži se stoga trenutak kada će se sestre morati pomiriti. Zagrliti i opet ići ukorak u budućnost. Time bi astrologija stekla status znanstvene discipline, a astronomija bi se ponovo približila čovjeku. Ova rubrika je prvi korak ka tom pomirenju, a u nekima od narednih članaka pokazat ćemo da proglašavanje astrologije kao znanosti i nije tako neizvedivo.
Zbunjeni astronomi pokušavaju objasniti: «Znate, mi smo astronomi, mi gledamo zvijezde... « Odjednom onaj drugi policajac kaže svom kolegi: «Pusti ih, to su oni što pišu horoskope!»
Ovaj događaj nažalost nije izmišljen – u jednom našem hrvatskom gradu on se zaista i desio potkraj prošlog stoljeća. Nije za zamjeriti nikome – u vrijeme kada se astrologija još koprcala da se održi na ovom području, nije bilo nemoguće pobrkati astronomiju i astrologiju. Čak i danas, kada je astrologija gotovo postala dio opće kulture, ta mogućnost još uvijek postoji.
Sjetimo se prvih pokušaja televizijskih prezentacija astrologije. Bile su to kontakt-emisije u kojima su se redovito sučeljavali astronomi i astrolozi. U jednoj od takvih emisija akademik V. Paar izjavio je da astronomija za svoj razvoj ima zahvaliti upravo astrologiji. Astrologija se morala razvijati kao sredstvo koje će vladare održati na vlasti, a to bez astronomskih podataka ne bi bilo moguće. Tako su astronomija i astrologija međusobno stoljećima gurale jedna drugu naprijed, dok se jednog dana nisu jedna drugu potpuno izgurale sa zajedničkog kolosjeka.
Da malo pojasnimo. Astronomija je znanost o udaljenim objektima na nebu: Mjesecu, Suncu, planetama, zvijezdama. Astronomija kao grana fizike nastoji objasniti strukturu i procese koji vladaju u tom makrosvijetu. Astrologija sa druge strane nastoji predvidjeti utjecaje tih udaljenih objekata na naš život, ako postoji. Kažem «ako postoji» jer za sada ne postoji zadovoljavajuće fizikalno objašnjenje o tom utjecaju, iako će svaki astrolog reći da postoji. Zato astrologija i nije deklarirana kao znanost, već jednostavno kao umijeće predviđanja, poput I Chinga, Tharot karata, geomantije ili numerologije.
Iako pristupom tako udaljeni, astrologija i astronomija crpe osnove iz istih izvora – dinamike gibanja planeta oko Sunca odnosno rotacije Zemlje. Njihova sličnost je samo povijesno determinirana – u vrijeme svog ranog razvitka bile su stopljene u isto znanje a moguće je i da su nastali istovremeno.
Možemo reći da su astrologija i astronomija dvije stare dame koje su od rođenja relativno dosta dugo zajedno koračale kroz povijest. A onda su se razišle. I danas gotovo da više i ne razgovaraju, poput dviju međusobno posvađanih sestara.
Tako astrologija i astronomija, osim što ih proračuni putanja planeta povezuju, danas nemaju ništa zajedničko. Od znanosti je možda astrologiji mnogo bliskija psihologija, jer rezultati astroloških konzultacija prilično naliče psihoanalizi.
Čak i ako ova dva pojma promotrimo etimološki, dolazimo do vrlo zbunjujućeg rezultata. Riječ astrologija dolazi od grč. aster što znači zvijezda, i grč. logos što znači znanost, riječ ili misao. Riječ astronomija također se sastoji od riječi aster i riječi nomos, što znači mjerenje. U najgrubljem prijevodu astrologija je znanost o zvijezdama, a astronomija «mjera» za zvijezde. Ispada da je astrologija jedina »logija» koja nije tako prihvaćena, a znanost pod nazivom astronomija ustvari umijeće mjerenja velikih udaljenosti! Kao da su sestre, nakon što su se rastale, zamijenile svoje identitete.
Međutim, nije jedinstven slučaj u povijesti da se astronom ujedno bavio i astrologijom. Kao da se ljudski um sklon dijalektičkom pristupu nastojao nadići iznad paradoksalnih povijesnih okolnosti. Da ne spominjemo možda najpoznatijeg predstavnika iz ove skupine, Ptolomeja, koji je živio još u vremenima kada su dvije sesetre još hodale rukom pod ruku. Ptolomej je ujedno začetnik geocentrične teorije u koja se vrlo dugo zadržala u astronomskoj javnosti kao jedino znanstveno obrazloženje nebeskog gibanja, a ujedno i pisac Tetrabiblosa, prvog astrološkog udžbenika.
Nešto bliže našem dobu, u vremenima kada su sestre već bile posvađane, nalazimo još jednog člana astrološko-astronomskog kluba: Johana Keplera. Možda je manje poznato da je Kepler, astronom koji je na temelju Bracheovih podataka došao do poznata tri zakona o gibanju planeta oko Sunca, ujedno preživljavao baveći se astrologijom. Ustvari, ono po čemu je danas poznat bila su njemu sasvim usputna otkrića, do kojih je došao želeći uspostaviti analogiju između gibanja planeta i pet idealnih geometrijskih tijela. Kepler je na temelju svoje hipoteze razvio svoj individualni pristup astrologiji, oko kojeg je vodio raspravu sa tadašnjim cijenjenim alkemičarem Robertom Fluddom. Manje se isto tako zna izvan astroloških krugova o njegovim doprinosima i unapređenjima astrologije, kao što su npr. Keplerovi aspekti.
Zatim, poznato je i da se Isaac Newton također zanimao za astrologiju. Kada mu je jedan znanstvenik to predbacio, on mu je odgovorio: »Šutite, kolega, ja sam to područje proučavao, a Vi niste!»
Uz takve čudne podudarnosti, astronome koji se bave astrologijom i astrologe koji ulaze u legendu kao astronomi, postavlja se pitanje zašto su sestre i dalje posvađane? Živimo u vremenima kada molekularni biolozi tvrde u sredstvima javnog informiranja da jedan pravi znanstvenik više po svom stavu naliči umjetniku nego zanstveniku. Ako upoznamo nekog astronoma, gotovo ćemo sigurno steći dojam da ovaj zvijezde zaista smatra živim bićima. Gdje onda treba povući granicu?
Možda granice niti nema. Ako malo razmislimo, bit će nam jasno da ni astronomija ni astrologija ovako odvojene jedna od druge nisu cjelovite. Proučavanje asteroida i crnih rupa u astronomiji ili astrofizici nema smisla ako neki od tih objekata ne može nekako naškoditi čovječanstvu. Puka znatiželja i težnja za nečim dalekim i egzotičnim ne pobuđuje zanimanje. Astronomi tako spadaju u kategoriju čudaka koji se ne bave ničim što bi izravno koristilo ljudskom društvu, čime je astronomija zakinuta nedostatkom humanističkog aspekta. Sa druge strane, astrologija je nipodaštavana od znanstvene javnosti jer nema znanstvenog utemeljenja. Zbog toga je prilično teško razlikovati stručnjaka od šarlatana, a umijeće sa tisućljetnom tradicijom često biva pomaknuto na margine čarobnjaštva, šunda ili mistične zabave. Bliži se stoga trenutak kada će se sestre morati pomiriti. Zagrliti i opet ići ukorak u budućnost. Time bi astrologija stekla status znanstvene discipline, a astronomija bi se ponovo približila čovjeku. Ova rubrika je prvi korak ka tom pomirenju, a u nekima od narednih članaka pokazat ćemo da proglašavanje astrologije kao znanosti i nije tako neizvedivo.